Sve prolazi...

Horska pesma:

Beži sličan olujnom besnom vetru,

brži nego Kor koji oblake skuplja,

brži nego plamen što nebom sune

kada zvezda gonjena vetrom mine

s ognjenim repom.

  

Neka slava, minulih doba vernik,

s tobom meri sve što joj dika beše:

tvoj će lik da zaseni druge tako

kao mesec kada u punom sjaju

spojiv sjajne rogove, žiže ognja,

svu noć juri kočijom brzom, svu noć

bludi likom rumenim da potamne

pred tim sjajem zvezda sijaset malih.

Ti si kao Hesper što skuplja tmine,

vesnik noći okupan morem tavnim,

što kad tmine rasturi noćne, posta

Lukifer sjajni.

Oj, Liberu, tirsonošo iz Indije,

krasne kose, nešišane, večno mlad si,

tigar dršće pred tim kopljem vite loze,

a roščiće s čela pusta mitra kroti - 

ne bi bo'me savladao Hipolita krute kose.

A tvoj lik je...da se gordiš nemaš rašta:

širom sveta zna već svako ime momka

kog Bromiju pretpostavi, Fajdre sestra.

Dvosmislen si dar, lepoto, smrtnicima,

dar prolazan, kratkotrajan, kako samo,

kako brzo, tek što staneš već prolaziš.

Ne otima tako brzo čar proleća livadama

sparna žega, silna jara letnjih dana,

kad podneva besne jarka, kad ubrza

točak noći sve paoke pa projuri.

Ko što sahnu bele krune ljiljanima,

tako svenu i rudastoj, divnoj glavi

prve ruže, tako gasne obrazima

nežna rumen i ni trena i ni časka 

ne poštedi starost telo svoga danka.

Fugit insanae similis procellae,
ocior nubes glomerante Coro,
ocior cursum rapiente flamma,
stella cum uentis agitata longos
porrigit ignes.

Conferat tecum decus omne priscum
fama miratrix senioris aeui:
pulcrior tanto tua forma lucet,
clarior quanto micat orbe pleno
cum suos ignes coeunte cornu
iunxit et curru properante pernox
exerit uultus rubicunda Phoebe
nec tenent stellae faciem minores;
talis est, primas referens tenebras,
nuntius noctis, modo lotus undis
Hesperus, pulsis iterum tenebris
Lucifer idem. 

Et tu, thyrsigera Liber ab India,
intonsa iuuenis perpetuum coma,
tigres pampinea cuspide temperans
ac mitra cohibens cornigerum caput,
non uinces rigidas Hippolyti comas.
ne uultus nimium suspicias tuos:
omnis per populos fabula distulit,
Phaedrae quem Bromio praetulerit soror.

Anceps forma bonum mortalibus,
exigui donum breue temporis,
ut uelox celeri pede laberis!
non sic prata nouo uere decentia
aestatis calidae despoliat uapor
(saeuit solstitio cum medius dies
et noctes breuibus praecipitat rotis),
languescunt folio lilia pallido
et gratae capiti deficiunt rosae,
ut fulgor teneris qui radiat genis
momento rapitur nullaque non dies
formosi spolium corporis abstulit.

Seneka, Fedra

Prevod: Radmila Šalabalić