среда, 17. април 2019.

Tri pesme Emili Dikinson



I

Kao Bol neprimjetno
Ljeto je prišlo kraju -
Na koncu, odveć neprimjetno
Da liči na izdaju -
Tišina procijeđena -
Ko sumrak počet davno -
Il to Priroda u svom društvu
Provodi popodne osamno -
Suton se ranije sklopio -
Osvit je tuđe sjao -
Ljubazna, ipak mučna Milost -
Ko gost koji bi otišao -
I tako lišeno krila ili
Pomoći Broda ičijeg -
Naše je ljeto napravilo
U ljepotu svoj laki bijeg -

II

Hoće li zbilja doći „Zora“?
Zar takvo nešto ko Dan ima?
Bih li ga vidjela s planina
Da visinom sam – ista s njima?

Ima li perje kao Ptica?
Ima li noge ko Lopoči?
Jer li rođen u krajevima
Koje mi nisu vidjele oči?

O Učenjače! O Mornaru!
O Mudrače sa neba, kaži!
Gdje da maleni Hodočasnik
Mjesto s imenom „Zora“ traži?

III

Ponoći - Dobro jutro -
Evo dolazim Kući -
Danu sam dosadila -
On meni - neće moći -
Sjaj sunčev - trg je ljupki
Gdje voljeh da zastanem -
Sad me ne treba Jutro -
Pa - Laku noć ti - Dane -
Mogu gledati - zar ne -
Kad se rumeno dani -
Tad Bregovi su takvi -
Da Srce gone - vani -
Ponoći - prekrasna nisi -
Moj izbor Dan je - ali
Molim te - Curicu primi
Koju su otjerali!