субота, 23. април 2016.

Vilijem Šekspir: Sonet 40


TAke all my loues, my loue, yea, take them all;
What haſt thou then more than thou hadſt before?
No loue, my loue, that thou maiſt true loue call;
All mine was thine before thou hadſt this more.

Then, if for my loue thou my loue receiueſt,
I cannot blame thee for my loue thou vſeſt;
But yet be blam'd, if thou thy ſelfe deceiueſt
By wilful taſte of what thy ſelfe refuſeſt.

I doe forgiue thy robb'rie, gentle thiefe,
Although thou ſteale thee all my pouerty:
And yet, loue knowes, it is a greater griefe
To bear loue’s wrong than hate’s knowne injury.

Laſciuious grace, in whom all ill well ſhowes,
Kill me with ſpites; yet we muſt not be foes.

Uzmi sve moje ljubavi, moj mili,
Al' šta tad imaš više osim svoga?
Ne ljubav koja vernošću te sili;
Sva moja beše tvoja i pre toga.

Ja te ne krivim ako si je, brate,
Uzeo što iz pažnje prema meni
Smatraš sve moje i tvojim, al' ja te
Krivim što ne znaš da si zaljubljeni.

Kradljivče mili, krađom se usreći,
Praštam ti - a sve uze mi do dlana;
Al' ipak ljubav što zna da jad je veći - 
Rana ljubavi, nego - mržnje rana.

Tvojoj lepoti taj porok ne udi,
Sve mi ukradi, al' prijatelj budi.


Ljubljeni, uzmi sve moje ljubavi;
Al' što ćeš imat više no ranije?
Nijedna nije moj osjećaj pravi,
Jer svu mi ljubav imaš još od prije.

Ukradeš li mi ljubav, neću tebe
Korit, jer ljubiš što je meni milo,
Al' hoću, jer si prevario sebe
I jer te sladi što ti gorko bilo.

Grabljivče ljupki, praštam ti grabeže,
Prem' svu mi kradeš sirotinju vajnu:
Osjeća ljubav, da je snosit teže,
Ljuvenu ranu, no mržnju izdajnu.

Nestaško, ti zlo do dobra uzvisi
Prkosom ubij - al' da dušman nisi.