петак, 26. новембар 2010.

Dar vode




Kiša kad ozgor na zemlju pada
ona si je jedna: što voda, voda.
Ama na bilju, na drvlju, razliko dejstvuje:
mekša i tvrdi, sladi i gorča,
bojali čini, miris i zločest zadah
primeće cveću i travama;
ubeljuje, zeleni, žutka, crveni,
crnpurasti, plavetni i prešaruje;
na papradi sladi, na pelinu gorča,
a neke nakisele ukazuje...
Osobito svakoj rastlici
svoju razlikost daje,
te na maslici s vode zejtin rađa,
a na lozi vino;
na razliki drveti, razliko i voće biva.
Tako i obaška svakoj travici
svoj dar joj voda izdaje.

понедељак, 15. новембар 2010.

Raimbaut iz Vakejrasa: Kalende maja


Milina maja
ni list iz gaja
nit latice
ni ptica graja
iz celog kraja
ne čine da ja
razvedrim lice
damo puna baja
dok čekam nice
da vašeg sjaja
moć raspe tmice
i ljubav trajna
osvaja
i spaja
sa mnom vas
damo iz raja
izdvaja
izdaja
zli glas
uzrok moga vaja
Dragano blaga
nek božja vaga
sudi zli glas
jer svak ko zna ga
ne pušta vraga
tog preko praga
koji za čas
deli bića draga
al' ja kraj vas
jedinog blaga
čekam svoj spas
a tog što slaga
neka ga
bestraga
do tamo
prati ga ta ljaga
jer blaga
predraga
o damo
mre moja snaga.
Kako da patim
i potom vratim
damu ako njen ne beh sasvim
jer draga s dragim
nitima zlatnim
to zna svako
veže se zatim
koje jako
drže nju sa njim
lik lep tako
koji tek tražim
da hvalim
da mazim
i ne da
zlo ga zgazim
ja vas snim
vas pratim
izgleda sa nadom praznim.
Nisam tako rad
jer odem li tad
Lep Viteže
nastradaću mlad
jer srca mog jad
i svih želja sklad
tu mi leže
to je sav moj slad
dok sve teže
zlice šire sad
damo mreže
lek im je moj pad
da nekad
moj beznad
opazi
svila bi u kad
vas najzad
ta gamad
što gazi
moga srca sad.
Jer vi ste sama
iznad svih dama
gđo Beatriče
svojim pred nama
tim vrlinama
vidi se namah
da vam priliče
igre s rimama
i lepe priče
sliko iz rama
u vas se stiče
duh k'o sred hrama
pun plama
što slama
sile tla
tvrđeg od kama
jer tama
pred vama
beži zla
i puna srama.
Damo svet vidi
vaš plemeniti
lik tako beo
koju čast kiti
ko želi skriti
to nek se stidi
ja bih tek hteo
damo vaš biti
i vama ceo
život vlastiti
častiti
krasiti
čak bliže
nek Erik Enidi
znaj i ti
kraj hiti
markiže
sad estampidi.


Kalenda maia
Ni fueills de faia
Ni chans d'auzell ni flors de glaia
Non es qe.m plaia,
Pros dona gaia,
Tro q'un isnell messagier aia
Del vostre bell cors, qi.m retraia
Plazer novell q'amors m'atraia
E jaia,
E.m traia
Vas vos, donna veraia,
E chaia
De plaia
.l gelos, anz qe.m n'estraia.


Ma bell' amia,
Per Dieu non sia
Qe ja.l gelos de mon dan ria,
Qe car vendria
Sa gelozia,
Si aitals dos amantz partia;
Q'ieu ja joios mais non seria,
Ni jois ses vos pro no.m tenria;
Tal via
Faria
Q'oms ja mais no.m veiria;
Cell dia
Morria,
Donna pros, q'ie.us perdria.


Con er perduda
Ni m'er renduda
Donna, s'enanz non l'ai aguda
Qe drutz ni druda
Non es per cuda;
Mas qant amantz en drut si muda,
L'onors es granz qe.l n'es creguda,
E.l bels semblanz fai far tal bruda;
Qe nuda
Tenguda
No.us ai, ni d'als vencuda;
Volguda,
Cresuda
Vos ai, ses autr'ajuda.


Tart m'esjauzira,
Pos ja.m partira,
Bells Cavalhiers, de vos ab ira,
Q'ailhors no.s vira
Mos cors, ni.m tira
Mos deziriers, q'als non dezira;
Q'a lauzengiers sai q'abellira,
Donna, q'estiers non lur garira:
Tals vira,
Sentira
Mos danz, qi.lls vos grazira,
Qe.us mira,
Cossira
Cuidanz, don cors sospira.


Tant gent comensa,
Part totas gensa,
Na Beatritz, e pren creissensa
Vostra valensa;
Per ma credensa,
De pretz garnitz vostra tenensa
E de bels ditz, senes failhensa;
De faitz grazitz tenetz semensa;
Siensa,
Sufrensa
Avetz e coneissensa;
Valensa
Ses tensa
Vistetz ab benvolensa.


Donna grazida,
Qecs lauz' e crida
Vostra valor q'es abellida,
E qi.us oblida,
Pauc li val vida,
Per q'ie.us azor, donn' eissernida;
Qar per gencor vos ai chauzida
E per meilhor, de prez complida,
Blandida,
Servida
Genses q'Erecs Enida.
Bastida,
Finida,
N'Engles, ai l'estampida.

субота, 6. новембар 2010.

Incipit


U onom odeljku knjige moga pamćenja, pre kojeg bi bilo malo toga za čitanje, nalazi se rubrika, koja kaže: INCIPIT VITA NOVA. Upravo pod tom rubrikom stoje ispisane reči koje imam nameru da prepišem u ovu knjižicu; i ako ne baš sve, bar njihov smisao.

уторак, 21. септембар 2010.

Raava



Tebe, ženo, našao sam
u kurvarluku i u mehani
kano lep, skupi biser
u blatu zagažen,
i kano zlato
u vodnoj tini zamešato,
kako hubav, lep,
mirisni cvet
u trnju zarastao.

Duša svetla
u smrdljivom mestu
zatvorena je to bila.

недеља, 5. септембар 2010.

Giro De Bornej: Alba


Care slavni, časni zrače beli,
Bože mili, kada biste hteli
mome drugu dat znak vaše moći,
jer ne videh njega još od noći,
a brzo će zora.
Lepi druže, spavali il' bdeli,
ne spavajte, nek mine san vreli,
jer s' istoka ta zvezda će doći
što dan nosi, spazih u jasnoći,
i brzo će zora.
Lepi druže, slušajte moj govor,
ne usnite jer kroz šumski lovor
dan javljajuć čujem cvrkut ptica,
ja se plašim opasnih tmica
a brzo će zora.
Lepi druže, stanite na prozor
i vidite zvezde kroz prostor,
tad znaćete da vam nisam zlica;
u protivnom čuvajte čast lica,
jer brzo će zora.
Lepi druže, otkad se rastasmo
ja ne spavah već molih se samo
da Bog dobri sin Svete Marije
mog mi vernog druga ne sakrije
jer brzo će zora.
Lepi druže, moliste me tamo
da se skrijem u predvorje tamno
i do dana bdijem što radije;
do mog društva i pesme vam nije,
a brzo će zora.
Dragi druže, u takvom sam stanu
da ne mislim o zori i danu,
jer najlepšu koju rodi mati
držim i grlim, zalud me prati
i zli zavidnik i zora.



Reis glorios, verais lums e clartatz,
Deus poderos, Senher, si a vos platz,
Al meu companh siatz fizels aiuda!
Qu'eu no lo vi, pos la nochs fo venguda,
Et ades sera l'alba.

Bel companho, si dormetz o velhatz,
No dormatz plus, suau vos ressidatz!
Qu'en orien vei l'estela creguda
C'amena.l jorn, qu'eu l'ai be conoguda,
Et ades sera l'alba

Bel companho, en chantan vos apel!
No dormatz plus, qu'eu auch chantar l'auzel
Que vai queren lo jorn per lo boschatge
Et ai paor que.l gilos vos assatge
Et ades sera l'alba.

Bel companho, issetz al fenestrel
E regardatz las estelas del cel
Conoisseretz si.us sui fizels messatge!
Si non o faitz, vostres n'er lo damnatge
Et ades sera l'alba

Bel companho, pos me parti de vos,
Eu no.m dormi ni.m moc de genolhos,
Ans preiei Deu, lo filh Santa Maria,
Que.us me rendes per leial companhia,
Et ades sera l'alba

Bel companho, la foras als peiros
Me preiavatz qu'eu no fos dormilhos,
Enans velhes tota noch tro al dia.
Era no.us platz mos chans ni ma paria
Et ades sera l'alba

Bel dous companh, tan sui en ric sojorn
Qu'eu no volgra mais fos l'alba ni jorn,
Car la gensor que anc nasques de maire
Tenc et abras, per qu'eu non prezi gaire
Lo fol gilos ni l'alba.