недеља, 14. мај 2023.

Boetije: Herkul

ostali postovi sa Boetijem na blogu:





Poslednju, sedmu po redu metru kojom se završava IV knjiga Boetijeve Utehe Filozofije Bella bis quinis operatus annis peva Gospa Filozofija, nakon dijaloga u kome ga uverava da ne treba da podlegne svome padu. Njena argumentacija je da svaka sudbina koju Fortuna dodeli jeste povoljna, bilo ona srećna ili nesrećna, jer je prva nagrada za dobro, a potonja kazna za loša dela. Poteškoće u koje je Boetije zapao treba preobratiti snagom uma u pouku i mudrost. Zatim sledi pesma Filozofije u kojoj se elegantnim stilom u sapfičkim strofama opevavaju podvizi Agamemenona, Odiseja a konačno i Herakla: zauzeće Troje, žrtvovanje Ifigenije, oslepljivanje kiklopa Polifema, dvanaest podviga; stroga etička pouka iz ovoga narativa jeste ovladati sobom zarad viših ciljeva, razume se onih duhovnih i istinskih kakve nudi filozofija.

Bella bis quinis operatus annis
Vltor Atrides Phrygiae ruinis
Fratris amissos thalamos piauit;
Ille dum Graiae dare uela classi
Optat et uentos redimit cruore,
Exuit patrem miserumque tristis
Foederat natae iugulum sacerdos,
Fleuit amissos Ithacus sodales
Quos ferus uasto recubans in antro
Mersit inmani Polyphemus aluo;
Sed tamen caeco furibundus ore
Gaudium maestis lacrimis rependit.
Herculem duri celebrant labores.
Ille Centauros domuit superbos,
Abstulit saeuo spolium leoni
Fixit et certis uolucres sagittis.
Poma cernenti rapuit draconi
Aureo laeuam grauior metallo,
Cerberum traxit triplici catena.
Victor immitem posuisse fertur
Pabulum saeuis dominum quadrigis.
Hydra combusto periit ueneno,
Fronte turpatus Achelous amnis
Ora demersit pudibunda ripis.
Strauit Antaeum Libycis harenis, 
Cacus Euandri satiauit iras
Quosque pressurus foret altus orbis
Saetiger spumis umeros notauit.
Vltimus caelum labor inreflexo
Sustulit collo pretiumque rursus
Vltimi caelum meruit laboris.
Ite nunc fortes ubi celsa magni
Ducit exempli uia! Cur inertes
Terga nudatis? Superata tellus
Sidera donat.
Rat vodeći dvaput po pet godina,
Sin Atrejev silni, kad Frigija pade
Postelju bratovljevu praznu osveti.
Kad htede da grčke pokrene brodove,
Vetar povoljan krvlju da plati nameri,
Otac da je zaboravi pa ko sveštenik
Htede krv proliti kćeri nesrećnoj.
Plakao je Itačanin za druzima svojim,
Što ih Polifem okrutni, u pećini toj
Grdnoj živeć, u utrobu svoju natrpa.
Oslepljen tad on, u besnilu uživanje
Svoje tad suzama platio je gorkim,
Trud je težak Heraklu slavu doneo:
Kentaure je savladao divlje, strašnome
Lavu njegov plen oteo, ptice strelom
Gađao nepromašivom; jabuke zlatne
Pred zmaja samoga ote, leva mu ruka
Od zlata tog otežala, Kerbera lancem
Trostrukim vezao čvrsto. Gospodara
Strašnog pred četvoropreg bacio je,
Otrovom vatrenim Hidru usmrtio,
Ta ružna Aheloj reka, od stida je
U obalu lice zarila svoje; Anteja opet
Na pesak Libije bacio, smrt Kakova
Euandra smirila je a pleća svoja, ko
Da će njima svod nebeski da dotakne,
Penom zamrlja vepar Kalidonski.
Trudu na poslednjem, on nebo podiže,
Vrata svoga ne pognuvši i nebo mu
Opet, za trud poslednji nagrada beše.
Pođite, odvažni, uzora višnjeg gde vodi put.
Nemojte leđa okretat, lenjivci, zašto?
Zemlje se ostav'te, zvezde vam na dar.


preveo: Dejan Acović

петак, 12. мај 2023.

Horacije - Oda I.3


Muzikološka istraživanja izvora u proteklih 40 godina dovela su do napretka u razumevanju najranije srednjovekovne evropske paleonotacije. Posebno istaknuto mesto zauzimaju izvori srednjovekovnog latiniteta koji su cvetali za tzv. Renesanse Karolinga, u čijim su se manastirima osim Svetog Pisma i svetootačke književnosti čitali i Boetije, Horacije, Vergilije i drugi uzori antičke rimske poezije zlatnog i srebrnog doba. I ne samo da su se antički izvori umnožavali i čitali - ovi pesnici su se pevali, pretpostavlja se osim u miljeu obrazovanog monaštva i na dvoru. Čini se da je motiv koji povezuje "pučke" junake Orfeja i Herakla -- koji silaze u podzemni svet (katabasa) -- sa Hristom, a zatim i stiču večni život, motiv koji se javlja već u paleohrišćanstvu, ikonografiji najstarijih poznatih hrišćanskih fresaka u katakombama, kao i kod Aurelija Avgustina, bio jednako primamljiv franačkim učenjacima. Najvažniji sačuvani muzički spomenici karolinške epohe, poput Rukopisa Paris Lat. 1154, zapisanog potkraj IX i početkom X stoleća beleže ne samo himne, sekvencije i druge bogoslužbene umetničke oblike, već - i Horacijeva metra, poput znamenite III ode iz Prve knjige oda, posvećene lađi koja je vozila pesnika Vergilija na samrti.


Sic te diua potens Cypri
sic fratres Helenae lvcida sidera
uentorumqve regat pater
obstrictis aliis praeter Iapyga
nauis qvae tibi creditvm
debes Uergilium; finibvs Atticis
reddas incolvmem precor
et serues animae dimidivm meae.
illi robvr et aes triplex
circa pectvs erat, qvi fragilem trvci
conmisit pelago ratem
primvs: nec timvit praecipitem Africvm
decertantem Aqvilonibvs
nec tristis Hyadas nec rabiem Noti,
qvo non arbiter Hadriae
maior, tollere sev ponere uolt freta;
qvem mortis timvit gradvm
qvi siccis ocvlis monstra natantia,
qvi uidit mare tvrbidvm et
infamis scopvlos Acroceravnia?
neqviqvam devs abscidit
prvdens oceano dissociabili
terras, si tamen inpiae
non tangenda rates transilivnt uada.
avdax omnia perpeti
gens hvmana rvit per uetitum nefas:
avdax Iapeti genvs
ignem fravde mala gentibvs intvlit;
post ignem aetheria domo
svbdvctum macies et noua febrivm
terris incvbvit cohors
semotiqve privs tarda necessitas
Leti corripvit gradvm;
expertvs uacvvm Daedalvs aera
pennis non homini datis;
perrvpit Acheronta Hercvlevs labor.
nil mortalibvs ardvi est:
caelvm ipsvm petimvs stvltitia neqve
per nostrvm patimvr scelvs
iracvnda Iouem ponere fvlmina.
Kipra boginja nek te
I Jelene braća, zvezde jasne vode;
Vetrova gospodar
Ostale nek sveže sem Japiga brode
Kome Vergilija
Dasmo da odneseš u atički kraj.
O molim te, sa njim
Polovinu duše moje sačuvaj!
Tuč umesto srca
Imao je onaj što je trošni splav
Turobnome moru
Poverio prvi; koga vrtoglav
Ne prestravi jugo
I takmac mu sever, ni kiše Hijada,
Ni Not besni, koji
Jadrana valima nedeljivo vlada.
Koje bliske smrti
Strah je onog što sred uzburkane pene
Suva gleda oka
Nemani, il' kobne keraunske stene!
Zalud proviđenje
Branu Okeana međ' kopnima diže,
Kad bezbožna lađa
Preko zabranjenih voda cilju stiže.
Pregav sve da svlada
Srlja ljudski rod u bogomrska dela;
Drskost Prometeja
Prevarom je kobnom ljudstvu vatru snela.
Za vatrom, sa neba
Otetom, Sušica i Groznice mora
Pokulja na zemlju;
I dotle daleko, smrti Nužnost spora
Sad ubrza korak.
U zrak pusti Dedal krilima se vinu,
Uksraćenim nama;
Herkul silom prodre u hadsku dubinu...
Šta je za nas teško?
S ludosti na nebo jurišamo samo;
Zbog grešnosti svoje
Munjobiji Divu odmora ne damo.


preveo: Miroslav Marković