Boetije & Meleagar: O pravoj plemenitosti

Boetije, Uteha filozofije, III, 6

Omne hominum genus in terris simili surgit ab ortu 

Vnus enim rerum pater est, unus cuncta ministrat. 

Ille dedit Phoebo radios dedit et cornua lunae,

Ille homines etiam terris dedit ut sidera caelo, 

Hic clausit membris animos celsa sede petitos. 

Mortales igitur cunctos edit nobile germen. 

Quid genus et proauos strepitis? Si primordia uestra 

Auctoremque deum spectes, nullus degener exstat, 

Ni uitiis peiora fouens proprium deserat ortum.

Rod ljudski na zemlji čitav roda je jednoga

Jedan je samo stvaralac sveta, on sam upravlja.

On je Febu zrake dodelio, mesecu mladom rogove,

Zemlju je ljudima naselio, nebo zvezdama

U telesa udahnu on duše sa prestola visokih

Tako smrtnicima porod plemeniti omogućio.

Zašto se poreklom, precima hvaliti? Poreklo

Svoje ako božanskim shvatiš, niko nije roda

Niskoga, do onoga što je u porocima ogrezao

Te ne vidi pravo odakle poteklo je.

preveo: Dejan Acović

Meleagar iz Gadare, Palatinska antologija

νᾶσος ἐμὰ θρέπτειρα Τύρος: πάτρα δέ με τεκνοῖ
Ἀτθὶς ἐν Ἀσσυρίοις ναιομένα, Γάδαρα:
Εὐκράτεω δ᾽ ἔβλαστον ὁ σὺν Μούσαις Μελέαγρος
πρῶτα Μενιππείοις συντροχάσας Χάρισιν.
εἰ δὲ Σύρος, τί τὸ θαῦμα; μίαν, ξένε, πατρίδα κόσμον
ναίομεν: ἓν Θνατοὺς πάντας ἔτικτε Χάος.
πουλυετὴς δ᾽ ἐχάραξα. τάδ᾽ ἐν δέλτοισι πρὸ τύμβου:
γήρως γὰρ γείτων ἐγγύθεν Ἀίδεω.
ἀλλά με τὸν λαλιὸν καὶ πρεσβύτην προτιειπὼν
χαίρειν εἰς γῆρας καὐτὸς ἵκοιο λάλον

U Tiru sam se odgojio, al' moj rodni kraj
slavan grad je Gadara, ona asirska Atena.
Ocu mi je bilo ime Eukrat.
U početku, kad me Muze nadahnjivat počeše,
natjecah se s Menipovim Haritama.
Zar je čudno što sam Sirijac?
O nepoznati stranče, svijet u kome živimo
naša je prava domovina!
Sad osjećam, vrijeme je eto došlo,
na leđima svojim breme godina,
i zato sam odlučio da na mom se grobu
ovi stihovi uklešu,
jer tko je starac, taj već je skoro Hadov stanovnik!
O da bi, prolazniče, i ti, kad pozdraviš u duhu
brbljiva starca, razgovorljivu doživio starost!

preveo: Ton Smerdel