Приказивање постова са ознаком Frankofonija. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Frankofonija. Прикажи све постове

недеља, 8. март 2015.

Gijom de Mašo: Balada o ruži


Od cvetova i od ploda
u vrtu osta ruža mala:
sve drugo skrši nepogoda
i Sudba što se uzdizala
vrh ruže mi mlade
da miris njen i draž ukrade.
Ako je slomi, otme tlu,
ja želim samo ružu tu.

Ah! Sudbo, ti si jaz i voda
što čoveka rad ideala
zlom voljom daviš, al ni roda,
ni nežnosti mu nisi dala:
tvoj smeh, sreća, nade,
donose suze, smrt i jade.
Ako je varkom spržiš svu,
ja želim samo ružu tu.

Al stvarno mislim da sloboda
gde mala mi je ruža cvala,
jer Priroda joj tu moć poda,
ne stiže stazom tvojih zala:
tvoj bes zalud pade
jer ljupkost njena ne nestade.
Ma gde, u vrtu, daj mi nju,
ja želim samo ružu tu.



четвртак, 6. новембар 2014.


Amor kroz bitku i napad 
na svoga vernika krenu
što zbog njeg' trpi sav jad
čiju moć neograničenu
verno sledi, kao senu:
al' milost je néma zasad;
nagradu će ipak njenu
on zaslužiti, znam najzad.

Svaki zbog Amora prepad
ja ću dočekat u trenu,
verno ću podneti beznad
jer snim noću nju žuđenu.
Al' mislim da takvu ménu
on će dočekati nèrad:
jer ja u svom u plamenu
gorim, isto kao nekad.

Niko, neljubazan i krut,
sve o Amoru slabo zna;
al' njegova je takva ćud
kojom svakoga on gna:
doziva nas sa svog dna,
a kako dotle naći put?
Pamet se mora rasut sva
i slediti smer obrnut.

Stvor olak, neveran i lud,
sve o Amoru slabo zna.
Drukčije bije moja grud
što mirno podnosi sva zla.
Pre neg me uze mreža ta
spram njeg' beh gord i grub svud;
sad, kad probuđen sred sna,
vidim, ne bî mi zalud trud.

Preskupo Amor mi proda
čast svoju i carstvo svoje,
jer na početku tog hoda
smer i moj um uzeo je.
Neka više me njih dvoje
ne štite od nepogodâ:
uz mene nek ne postoje,
meni treba tek sloboda.

S Amorom nema mi ishoda,
tuđi puti se ne broje!
Moja menjat zna priroda
sve, kavez, pera i boje,
ali srce sveđ isto je;
pokraj patnji svih i škodâ
u mei još nade stoje,
srce njemu vernost poda.

Ne pomogne l' milost što je
izgubljena, i dobrota
još ću bìti sve te bòje
koje bijem već podosta.

Kretjen de Troa (oko 1135. do 1191.)

четвртак, 3. април 2014.

Fransoa Vijon - Balada o čemernim odžačarima-džaračima


Vele: teško da se zemlja radi,     On parle des champs labourer, 
Vele: ženin baš je mučan kar,      De porter chaulme contre vent, 
Goniš kenjca - sto nevolja gradi,     Et aussi de se marier 
Pa je teško, deder priznaj, zar:     A femme qui tance souvent; 
Oženiš se, majkoviću mladi     De moyne de povre couvent, 
A žena te sradi i preradi!      De gens qui vont souvent sur mer; 
O teško je po moru veslaču,      De ceulx qui vont les bleds semer, 
Pa je teško useva sejaču.     Et de celluy qui l'asne maine; 
Al' kad smisliš i promisliš stvar:      Mais, a trestout considérer, 
Muka živa čemernom džaraču.     Povres housseurs ont assez peine.

Jeste teško dece upravljaču,     A petis enfans gouverner,
Šta da kažem, i to nije čar,     Dieu sçait se c'est esbatement!
Slab manastir kalu, izbiraču!     De gens d'armes doit-on parler?
Pozornika ne spominjem jar!     De faire leur commandement?
Gadno služit mačem otimaču!     De servir Malchus chauldement?
Nije lako ni kopljometaču!     De servir dames et aymer?
Ratnik ratom oskudno se sladi!     De guerrier et bouhourder
Gospe dvoriš - i tu ima gladi!     Et de jouster a la quintaine?
Al' kad smisliš i promisliš stvar     Mais, a trestout considérer,
Muka živa čemernom džaraču.     Povres housseurs ont assez peine.

Puka igra ko seje i sadi,     Ce n'est que jeu de bled soyer, 
Kosi, žanje, u sav sunčev žar!     Et de prez faulcher, vrayement; 
Parlamentom ko besede kadi,     Ne d'orge battre, ne vanner, 
Ko bakrača krpi slom i gar.     Ne de plaider en Parlement; 
Ta šala je i post proždiraču,     A danger emprunter argent; 
Pare zajmit slabome brojaču,     A maignans leurs poisles mener;
Zob da mlatiš - budeš izmećar!     Et a charretiers desjeuner, 
Blago li je oraču, kopaču!     Et de jeusner la quarantaine; 
Al' kad smisliš i promisliš stvar:     Mais, a trestout considérer, 
Muka živa čemernom džaraču.     Povres housseurs ont assez peine.


петак, 21. март 2014.

Fransoa Vijon - Balada o gospama pređašnjih vremena



Recite, gde je u sveta kraju kom                                 Dictes moy où, n'en quel pays,
Prebajna Flora, ta rimska lepota,                                Est Flora, la belle Romaine ;
Gde je Taida, naslada života,                                      Archipiada, ne Thaïs,
Gde Alkibijad u blesku zračnom svom!                       Qui fut sa cousine germaine;
Gde li je Eho sa odzvonom voda,                                Echo, parlant quand bruyt on maine
Kad mazno mami niz strm obala breg,                         Dessus rivière ou sus estan,
Slutnjom nezemskih, preslatkih sloboda,                      Qui beauté eut trop plus qu'humaine?
Al' gde je, bože, gde li je lanjski sneg?                         Mais où sont les neiges d'antan!

Gde li je časna Heloiza slavna,                                     Où est la très sage Heloïs,
Kad mudri Abelar od nje bi uslišen                              Pour qui fut chastré et puis moyne
Uškopiše njega, muškosti bi lišen,                                Pierre Esbaillart à Sainct-Denys?
I postrigao se, posle srama javna!                                Pour son amour eut cest essoyne.
Pa gde li je ona kraljica što pleni                                  Semblablement, où est la royne
Buridana baci, kao mrtav teg!                                      Qui commanda que Buridan
I udaviše ga, u džaku, u Seni,                                       Fust jetté en ung sac en Seine?
Al' gde je, bože, gde li je lanjski sneg?                          Mais où sont les neiges d'antan!

Gde Blanša, sirena, u cvrkutu mamnom,                       La royne Blanche comme ung lys,
Kao ljiljan bela; gde Bjetris, kći banska;                       Qui chantoit à voix de sereine;
Berta grdonoga; gde grofica Manska?                          Berthe au grand pied, Bietris, Allys;
Herenburga, Alis, u zanosu plamnom?                          Harembourges qui tint le Mayne,
Gde li je Jovanka, koja suncem granu,                          Et Jehanne, la bonne Lorraine,
Engleza se nad nju nadvi krvav preg,                            Qu'Anglois bruslerent à Rouen;
Spališe Lorenku u gradu Ruanu.                                   Où sont-ilz, Vierge souveraine ?
O Marijo Djevo, gde li je lanjski sneg?                         Mais où sont les neiges d'antan!

P o r u k a                                                                   E n v o i

Kneže, ne raspituj, zaludni su trudi,                              Prince, n'enquerez de sepmaine
Gde su sve te gospe, kroz godišta beg,                        Où elles sont, ne de cest an,
Nek ti ovaj pripev uzburkava grudi;                                Qu'à ce refrain ne vous remaine:
O, gde je, bože, gde li je lanjski sneg?                         Mais où sont les neiges d'antan!

preveo Stanislav Vinaver

петак, 9. новембар 2012.

Inorog II


Legenda o Jednorogu amblematičnoj životinji, jedna je od najlepših koju je stvorio Srednji vek u svome bestijariju, puna lepote i zagonetne privlačnosti. Jedini način na koji životinja bude uhvaćenja jeste da kao mamac posluži mlada devojka, devica. Pesma, delo truvera Tiboa od Šampanje spada u jednu od najpopularnijih srednjovekovnih sa motivom jednoroga (starofrancuski: licorne)

Ausi conme unicorne sui                       Sličan sam tako Jednorogu
Qui s'esbahist en regardant,                  što trgne se kad pokraj puta
Quant la pucelle va mirant.                    Devicu spazi kako luta.
Tant est liee de son ennui,                     I radostan na patnju mnogu
Pasmee chiet en son giron;                    on sruši se na njene grudi:
Lors l'ocit on en traïson.                        tad izdajom ga rane ljudi.
Et moi ont mort d'autel senblant            I mene snađe ta smrt ljuta 
Amors et ma dame, por voir :              Amor me s mojom damom svlada
Mon cuer ont, n'en puis point ravoir.     u njih je moje srce sada.

Dame, quant je devant vous fui             Damo, kad bejah vam kraj nogu,
Et je vous vi premierement,                   Kad ugledah vas prvi puta,
Mes cuers aloit si tressaillant                  drhtaše srce tih minuta,
Qu'il vous remest, quant je m'en mui.     od vas ga uzet ja ne mogu.
Lors fu menez sans raençon                  Od tada, trpeć udes hudi,
En la douce chartre en prison                tamnicom milom ono bludi,
Dont li piler sont de talent                      što žudnjom sva je ogrnuta:
Et li huis sont de biau veior                    stražari mu dva oka mlada,
Et li anel de bon espoir.                         a okov mu je dobra Nada.

De la chartre a la clef Amors                 Ključ tamnice je kod Amora
Et si i a mis trois portiers :                      što stavio je tri vratara:
Biau Senblant a non li premiers,             Lepotu kao gospodara, 
Et Biautez cele en fet seignors;               i Privid što je bez zamora;
Dangier a mis en l'uis devant,                 a i Opasnost tu se šeta
Un ort, felon, vilain, puant,                     bezočna, sramna, zla, prokleta,
Qui mult est maus et pautoniers.             ubica, lopov, hulja stara;
Ciol troi sont et viste et hardi:                 lukavi, smeli, njih su troje,
Mult ont tost un honme saisi.                  čoveku lako lance skroje.

Qui porroit sousfrir les tristors                 Ko podneo bi mnoštvo mora,
Et les assauz de ces huissiers?                 sve nasrtaje tih čuvara?
Onques Rollanz ne Oliviers                      Čak Rolan, koji čuda stvara,
Ne vainquirent si granz estors;                 tu ostaše bez otpora:
Il vainquirent en combatant,                     on beše junak bojnih četa,
Més ceus vaint on humiliant.                    ali ga ovde poraz sreta.
Sousfrirs en est gonfanoniers;                   Patnja im mesto barjaktara;
En cest estor dont je vous di                    u borbi ovoj spas tek to je:
N'a nul secors fors de merci.                   oružje odmah predaj svoje.

Dame, je ne dout més rien plus               Damo, u meni strah ne vlada
Que tant que faille a vous amer.               da moja ljubav biće manja.
Tant ai apris a endurer                             toliko podneh očajanja
Que je suis vostres tout par us;                te pravo je da vaš sam sada.
Et se il vous en pesoit bien,                      Makar mi dala kletvu mnogu,
Ne m'en puis je partir pour rien                odvojit se od vas ne mogu,
Que je n'aie le remenbrer                         jer večno traje moć sećanja
Et que mes cuers ne soit adés                   a želje moga srca streme
En la prison et de moi prés.                      sred tamnice te crne, neme.

Dame, quant je ne sai guiler,                    Damo, za glumu nemam znanja:
Merciz seroit de seson més                      nek milosrđa dođe vreme,
De soustenir si greveus fés.                      mesto da trpim ovo breme!

Tibo od Šampanje (1201. – 1253.)