Teeju Argivljaninu
I
Strofa:
Harite, grad mi proslavite Danaja
i njegovih pedeset kćeri,
koje na prijestolju sede sjajnom.
Grad Argos proslavite,
Herin božanski dom,
što sjajem bezbrojnih vrlina blista
i junačka ga djela krase.
Na dugo pripovijedati se može, kao što zna se,
o djelima Perseja, kad smaknu Medusu Gorgo.
Gradove mnoge sagradio graditelj Epaf
u Egiptu rukama je svojim.
Jedina Hipermnestra ogriješila dušu nije,
jer svijesno je umjela da mač svoj u korice skrije.
Antistrofa:
Palada Atena, plava i sovolika,
Diomeda u besmrtna pretvori boga.
Tebanska zemlja Zeusovim strijelama ošinuta
rastvori se i proguta Eklida vrača, smutljivca ratnog.
Odavna grad je na glasu zbog ljepolikih žena.
Zeus, što čeznuo je za Alkmenom i Danajom,
taj glas je o ljepoticama potvrdio.
S potpunim pravom Zeus na dar dade
plod uma ocu Adrasta i Linkeju.
Epoda:
Svom snagom koplje Amfitrionovo prože,
i učini njega presretnim,
pa on krvi Zeusove rod postade,
te Teleboje pobi, što oružije mjedeno nose.
Tada je Zeus, besmrtnih bogova kralj,
sličan u licu Amfitrionu,
u njegove ušao dvore,
da sjeme posije nepobjediva Herakla,
kome je supruga sada Heba, najljepša među božicama,
a boravi u olimpskim dvorima
uz majku Heru, zaštitnicu braka.
II
Strofa:
Slaba sam pjesnička daha,
da bih ispričao sve od jednog maha,
kolika je slava junaka u Argivskoj zemlji.
Jao pjesniku, kad zasiti previše ljude!
Ti, sada, pjesniče, zvonku probudi liru
i rvanja u mašti se sjeti!
Štit mjedeni, što nagrada je pobjedniku,
narod s takmičarima zove
na proslave Here, kojoj se bikovi žrtvuju.
Teej, sin Ulijin, dvaput na igrama ovima
nagradu je stekao, zaborav naporima svima.
Antistrofa:
Jednom u Pitu helensku četu svlada,
po sreći na Istmu i Nemeji vijenac dobi,
te Muzama ga iz odanosti posveti.
Triput pobijedi na vratima morskim,
a triput u svetoj dolini po Adrastovoj zemlji zamisli.
Zeuse, za čim on čezne, to neće da kaže.
Sve na svijetu s tvojom voljom se slaže.
U drskost svoju se ne uzda, kad milost tvoju moli,
već u srce svoje, što naporu može da odoli.
Epoda:
Zgode o kojima pjevam, Zeus znade,
a i onaj, što se za uspjeh takmičiti imade.
Pisa se Heraklovim igrama najboljim ponosi.
Njega su preslatke pjesme i najbolja grla
na igrama Atenskim tri puta proslavila.
U glinenim vrčevima, pečenim na vatri,
slikanim slikama mnogim,
plemenitom Herinu narodu za nagradu
stiglo je ulje od masline svete.
III
Strofa:
Teeju, roda tvoga po materi
slava i pobjeda
s Haritama i Tindaridima
vrlo često vas prati.
Oh, da sam rođak po krvi Trasikla i Antije,
pogled mi očiju nikad sjaja u Argosu izgubio ne bi.
Zbog pobjeda je tolikih Pretov tvrdi grad Argos
zasjao, kad pobijedi u Korintu četiri puta,
a isto toliko puta ocjenom Kleonjana
pobjednički steče glas.
Antistrofa:
Iz Sikiona ko bojednici vratiše se
s peharima srebrnim vinskim,
a iz Pelane mekim plaštem ogrnuti
u zavičaj stigoše.
ni nagrade lijepe u mjedi izrađene
izbrojati nitko mogao ne bi,
to vremena mnogo za brojenje traži sebi,
što ih Klitor i Tegeja i ahejski gradovi tvrdi,
pa i Likej Zeusu na trkalište izniješe,
da nagrada budu snazi ruku i nogu.
Epoda:
Kojeg li čuda, što su izvrsni atlete,
kad Kastor i brat mu djedu su njegovu
Pamfaju u gostima jednom bili,
i kad su blizanci: Kastor i Polideuk
oni, što igre u Sparti vode
i uz Herakla i Herma daju im pobjede.
Za sve pravedne u srcu brinu se oni.
odano nama božansko je koljeno to.
IV
Strofa:
Ta braća naizmjence žive,
jer jedan su dan na dvoru
miloga oca Zeusa, a drugog borave
dana u skrovištu svetom, u Terapni u grobu,
povezani udesom bratskim su oni.
Življenje takvo radije Polideuk izabra onda,
kada mu brat Kastor u boju pao,
nego da bi na nebu ko bog cvao.
Ubio njega je Ida, zbog goveda kivan,
kada ga oštricom mjedena koplja
u srce smrtno rani.
Antistrofa:
Linkej, brat Ide, po dolinama vrebajući Tajgeta,
Kastora spazi, gdje na hrastovu panju sjedi.
Imao on je najoštriji od svih ljudi vid.
Nogama brzim do Kastora stignu
Linkej i brat mu Ida,
djelo smisliše grozno i svrše ga brzo.
Od toga dana braću je ovu, sinove Afarejeve,
Zeusova osvetna i kobna pratila ruka.
Njih Polideuk, sin Ledin, progoniti poče.
Čekahu oni stisnutih zuba
Polideuka blizu očeva groba.
Epoda:
Digoše tada tesani kamen s groba
i na prsi Polideuka baciše,
ali ga ubili nisu.
Uzmaknuti Polideuk ne htjede njima,
već junački kopljem navali brzim
i mjedeno Linkeju u bok zabi koplje,
dok Zeus je munjom, što vatru i dim nosi,
drugoga ubio brata,
i bezbožna izgore oba im tjela.
Borba je s jačim uvijek teška
i često zbog prkosa toga snage klone ti cijela.
V
Strofa:
Brzo je Tindarejev sin u pomoć priskočio bratu,
što mrtav još nije bio,
ali je u hropcu lagano izdisao.
Zaplaka i zakuka gorko
i promuklim glaso zaleleče tužno:
- O Krone, oče moj,
kakvu bih utjehu za bol našao svoju?
Učini, da i ja s bratom umrem sad! -
Antistrofa:
Kad čovek prijatelja izgubi, bez časti živi.
Malo je smrtnika, koji vjerno
nevolje s nama i muke dijele." -
Polideuk tako reče, a Zeus se približi njemu
i riječ izusti ovu: "Ti sin si moj!
Poslije mene junak majku je obljubio tvoju
i po utrobi njenoj smrtno posijao sjeme.
Ali evo, birati možeš:
Želiš li smrt i nemilu izbjeći starost,
pa sa mnom, s Atenom i s Aresom crna mača,
na Olimpu vječno vjekovati? -
Epoda:
To je sudbina tvoja.
Želiš li za brata brinuti se svoga
i s njime sudbu dijeliti bratski,
onda ćeš polovinu živjeti tvoga vijeka
pod crnom zemljom, a drugu polovinu
u nebeskim dvorima zlatnim!" -
Tako Zeus je rekao,
a ni za tren Polideuk bio u dvojbi nije.
Sjajnošljemcu Kastoru čudom se povrati očiju vid;
on s bratom govori i srce mu veselo bije.
Deseta nemejska oda
Нема коментара:
Постави коментар