среда, 05. април 2017.

Hiperboreja: Pindareva pitijska deseta




Hipoklu iz Tesalije


Sretne li Lakonije, i blažene Tesalije!
Jednom i drugom rod od istoga oca,
izvrsna ratnika Herakla, vlada.
Možda bez nadahnuća govorim?
Ne!
Pito me zove i pećina pelinska
i sinovi Aleuada,
koji čeznu da na gozbi u čast Hipokla
oglasi se zborna pjesma.

Uživa on u nagradi.
Narod je okupljen u dolini Parnasa,
klicao pobjedi njegovoj
u dvostrukoj trci dječaka.
Apolone,
sretan svršetak je ljudi,
ako im bogovi blagosivlju početak i kraj.
Ta djela milošću tvojom je izvršio,
ali su njemu i naslijeđene pomogle vrline,
i stopama oca je krenuo,
što je u oklopu Aresovu teškom
dvaput zadobio u Olimpiji vijenac.
Pobijedio u trkama na travnim je livadama
pod gradom kamenitim Kirom snažnonogi Frikije.
neka ih sreća prati, a u budućim danima
neka im ljupko bogatstvo cvate!

Sad u velikoj uživaju sreći,
što im je Helada dade.
Oh, da sudbinu njihovu
ne pomuti nikada bogova zavist!
Božanstvo je onaj, kome je srce bez jada.
Sretan je onaj, kome pjevaju pjesnici,
jer, kad pobijedi pesnicom i brzom nogom,
on nagradu najvišu stječe,
te ponosan i gord doživljuje,

kako darežljiva Sudba
njegovu sinu još dječaku
poklanja pitijske vijence.
On se zaista tada popeo nije
na brončano nebo,
ali je svu sreću, što je smrtnici
doživjeti mogu, dostigao potpuno.
Ni kopnom ni brodom
pronaći nećeš
čudesna puta u zemlju Hiperborejaca,
puta, što vodi na njihove igre.

Jednog je dana kod naroda ovih
na gozbi vojvoda Persej bio.
U trenu, kad on je stigao,
žrtvovahu božanstvu oni
hekatombe sjajne magarica divljih.
Gozbama se njihovim i molbama 
osobito Apolon veseli,
pa se smiješi promatrajaću
s naježenih planina raskalašne igre.

Ipak poznaju oni Muze.
Uvijek djevojke tamo igraju kola,
čuju se glasovi uz zvukove lire i frule,
a zlatnu kosu vijencima lovora kite
i gozbom veselom srca vesele.
Ni bolesti ni dosadna starost
posvećeno ovo ne more pleme.
Ne poznaju nevolja ni ratova.
Žive, a da im Nemeza pravedna
ne naškodi nikada.
Među sretnike ove došao nekada pod vođstvom Atene
srca puna hrabrosti Danajin sin.
On Gorgonu ubi
i kosmatu glavu,
prepunu svjetlucavih zmija,
što skameniti može,
među stanovnike otoka ponese.

Djela, što bogovi ih izvrše,
nikad se meni nemoguća ne čine.
Ustavi vesla i sidro nek dno zahvati,
te grebene pod varljivom izbjegavaj vodom,
pa će najljepše pjesme
nalik na pčelu, što leti
od cvijeta do cvijeta,
razne opjevati sadržaje.

Nadam se da će onda -
kad Efiri zapjevali budu
moju slatku pjesmu na obali Peneja
zbog vrijednosti njene - 
još blistaviji Hipokle
s vijencima svojima biti
među drugovima svima,
koliko ih vršnjaka ima,
i nježno uzdisanje ime će mu
na usni djevojaka biti.
Razne čeznje raspaljuju srca ljudi.

Sve ono, što netko želi,
ako mu sudbina pruži,
on požudno grabi,
jer nitko prozreti ne može godine buduće.
Pun sam pouzdanja
u Toraksovo gostoprimstvo,
jer je, pjesme moje željan
s pijerijskim utrkivao se četvoropregom.
On neka ljubi i poštuje onoga,
koji ga ljubi i poštuje.

Doživljajem čovjek čvrstinu uma svoga ispituje,
ko i zlato u kamenu kušaču,
kako to uvijek njemu dolikuje.
Opjevat ćemo hvala svima
braću onu dobru,
koji proslaviše slavni zakon Tesalaca.
Odlika je građana dobrih,
da u duhu zakona pređa
državama upravljaju svojim.

Нема коментара:

Постави коментар