субота, 26. март 2016.

Seneka: Mahniti Heraklo



Koje je ovo mesto, koja oblast, koji kraj sveta?
Gde sam to ja? Blizu sunčeva izlaska, ili kraj rude 
ledenog Medveda? Da li to krajnja obala Hesperijskog mora 
ovde povlači granicu Okeanu?
Koji to vazduh udišem? Kakvo se to tlo pruža pod ovim malaksalim telom? 
Zacelo se vratih - zašto vidim krvava tela razasuta po kući?
Zar se duh još nije oslobodio podzemnih priviđenja? Zar mi četa mrtvih
još i sad, po povratku, lebdi pred očima? 
Sramota me je da priznam: strah me je. Neko mi, 
neko mi krupno zlo sluti duh.
Gde si, oče? Gde je ona 
supruga, ponosna na jato dečice? Zašto mi o levom boku 
nema lavlje kože? Gde mi se dede zaklon 
i u isti mah mekano uzglavlje za Herkulove snove?
Kamo mi strele? Kamo luk? Ko to meni
živome mogade da oduzme oružje? Ko to steče takav jedan plen, 
ko ne ustuknu čak ni pred usnulim Herkulom? 
O, voleo bih da vidim svoga pobednika, još kako bih voleo!
Hajde, pokaži se, junačino - ti, koga otac, napustivši nebesa, 
rodi kao novog deliju - ti, za čiji nastanak 
noć potraja duže no moja
                                                                    -...Ali, kakav to užas vidim? 
Deca leže pokošena krvavim ubistvom, 
supruga umorena. Koji to Lik vlada kraljevstvom? 
Ko se to drznu da i posle Herkulovog povratka počini toliko zločine u Tebi? 
Deder sad, pritecite mi u pomoć, svaki od vas - i ti što živiš kraj Izmena, 
i ti s aktejskih polja, i ti iz kraljevstva Dardanca Pelopa, 
što ga dvostruko more zapljuskuje - odaj mi vinovnika užasnog pokolja!
Nek se moj gnev sruči na sve: dušmanin je 
ko god mi ne otkrije dušmanina. Šta, kriješ se, pobedniče Alkejevićev? 
Hajde, samo napred - pa bilo da želiš da osvetiš ljute kočije
krvavog Tračanina, ili Gerionovo krdo, 
ili gospodare Libije - neću ni za čas oklevati da podelim megdan sa tobom. 
Evo me - golog; možeš me nenaoružanog napastim 
mojim sopstvenim oružjem...
Zašto se Tesej i otac klone
moga pogleda? Što kriju lica? 
Ta ostavite se plača! Govori: ko to sve moje otera u smrt - što ćutiš oče? 
Onda reci ti, Teseju, ali s odanošću koja Teseju dolikuje!
...Obojica ćutke zaklanjaju stidljiva lica i krišom liju suze. 
Čega se stideti u ovolikoj nesreći? Da nam nije obesni vladar argivskog grada
 - da nam nije neprijateljska vojska umirućeg Lika 
nanela toliki poraz? 
Preklinjem te, oče, radi slave mojih podviga, 
radi blagoslova tvoga imena, koji mi je vazda donosio
sreću, reci: ko nam opustiši dom? 
Čijim plenom postadoh?


Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
ubi sum? sub ortu solis, an sub cardine
glacialis ursae? numquid Hesperii maris
extrema tellus hunc dat Oceano modum?
quas trahimus auras? quod solum fesso subest?
certe redimus, unde prostrata ad domum
uideo cruenta corpora? an nondum exuit
simulacra mens inferna? post reditus quoque
oberrat oculis turba feralis meis?
pudet fateri: paueo; nescio quod mihi,
nescio quod animus grande praesagit malum,
ubi es, parens? ubi illa natorum grege
animosa coniunx? cur latus laeuum uacat
spolio leonis? quonam abit tegimen meum
idemque somno mollis Herculeo torus?
ubi tela? ubi arcus? arma quis uiuo mihi
detrahere potuit? spolia quis tanta abstulit
ipsumque quis non Herculis somnum horruit?
libet meum uidere uictorem, libet
(exurge, uirtus) quem nouum caelo pater
genuit relicto, cuius in fetu stetit
nox longior quam nostra, quod cerno nefas?
nati cruenta caede confecti iacent,
perempta coniunx, quis Lycus regnum obtinet
[quis tanta Thebis scelera moliri ausus est]
Hercule reeruso? quisquis Ismeni loca,
Actaea quisquis arua, qui gemino mari
pulsata Pelopis regna Dardanii colis,
succurre, saeuae cladis auctorem indica.
ruat ira in omnis: hostis est quisquis mihi
non monstrat hostem, uictor Alcidae, lates?
procede, seu tu uindicas currus truces
Thracis cruenti siue Geryonae pecus
Libyaeue dominos, nulla pugnandi mora est.
en nudus asto; uel meis armis licet
petas inermem, cur meos Theseus fugit
paterque uultus? ora cur condunt sua?
differte fletus; quis meos dederit neci
omnis simul, profare. quid, genitor, siles?
at tu ede, Theseu, sed tua, Theseu, fide.
uterque tacitus ora pudibunda obtegit
furtimque lacrimas fundit, in tantis malis
quid est pudendum? numquid Argiuae impotens
dominator urbis, numquid infestum Lyci
pereuntis agmen clade nos tanta obruit?
per te meorum facinorum laudem precor,
genitor, tuique nominis semper mihi
numen secundum, fare, quis fudit domum?
cui praeda iacui?

Нема коментара:

Постави коментар