Ova eritrejska Sibila doista je zapisala neke izreke koje se bjelodano tiču Krista; te sam i sam prvo pročitao na latinskome jeziku, u stihovima slabe latinštine i neispravna metra, a zbog nevičnosti nepoznata prevoditelja, kako sam poslije doznao. Jer, veoma istaknut muž Flacijan, koji bijaše i prokonzul, inače vrstan govornik i veoma učen, kad smo jednom razgovarali o Kristu, donio mi je grčki rukopis, rekavši mi kako su u njemu pjesme eritrejske Sibile, i pokazao mi kako se na stanovitu mjestu poredak početnih slova stihova tako niže da tvori ove riječi: Ίησοῦς Χριστός, Θεοῦ Υἱός, Σωτήρ, što je latinski: Isus Krist Božji Sin Spasitelj. Ti stihovi, kojih prva slova sadržavaju značenje koje smo već naveli, kako ih netko preveo u dobroj latinštini i metru glase ovako:
Ι I zemlja će se znojiti u znaku suda,
Η E da bi s neba došao kralj na vijeke;
Σ Sam nazočan u puti da sudi i svijetu.
Ο Ovog će Boga vidjeti i nevjerni i vjerni,
Υ Uzvišena sa svetima, dok prestaje ovo doba.
Σ Stajat će pred njime duše s puti, kojima će suditi,
Χ Hrpama gustoga trnja dok je prekriven svijet.
Ρ Razbit će se kipovi i sav nakit ljudski,
Ε Evo će i zemlju i more i nebo spaliti oganj,
Ι I tražiti da razori dveri mrskoga Averna.
Σ Svetima će put izbaviti svjetlo spasa,
Τ Trpjet će vječni plamen opake duše.
Ο Otkrivajući skrivena djela, svatko će svoje odati tajne;
Σ Svjetlu će Bog razotkriti svačije grudi.
Θ Tada će žalosti biti i svi će zubima škrgutati.
Ε Evo se gasi svjetlost Sunca i zamire gibanje zviježđa,
Ο Ovit će se svitak neba, ugasnuti Mjesečev sjaj.
Υ Ulegnut će se brda, dok će se uzdić' doline.
Υ U svijetu neće biti ni uzvišenog ni visokog.
Ι Izravnat će se u polju planine;
Ο Odjednom će nestat sva plavetna mora; zemlja će ispucana propast.
Σ Spalit će oganj izvore, isušiti rijeke.
Σ Samo će trublja tužno zatrubit sa visina
Ω Oplakujući žalosne čine i različite jade.
Τ Tartarski ponor otkrit će razjapljena zemlja.
Η Evo će pred Gospoda svi kraljevi izać' na sud;
Ρ Rigat će nebo potoke ognja i sumpora.
Iudicii signum tellus sudore madescet.
E caelo rex adueniet per saecla futurus
Scilicet ut carnem praesens ut iudicet orbem.
Unde deum cernent incredulus atque fidelis
Celsum cum sanctis aeui iam termino in ipso.
Sic animae cum carne aderunt quas iudicat ipse
Cum iacet incultus densis in uepribus orbis.
Reicient simulacra uiri cunctam quoque gazam
Exuret terras ignis pontumque polumque.
Inquirens taetri portas effringet auerni
Sanctorum sed enim cunctae lux libera carni.
Tradetur sontes aeterna flamma cremabit
Occultos actus retegens tunc quisque loquetur.
Secreta atque deus reserabit pectora luci
Tunc erit et luctus stridebunt dentibus omnes.
Eripitur solis iubar et chorus interit astris
Uoluetur caelum lunaris splendor obibit.
Deiciet colles ualles extollet ab imo
Non erit in rebus hominum sublime uel altum.
Iam aequantur campis montes et caerula ponti
Omnia cessabunt tellus confracta peribit.
Sic pariter fontes torrentur fluminaque igni
Sed tuba tum sonitum tristem demittet ab alto.
Orbe gemens facinus miserum uariosque labores
Tartareumque chaos monstrabit terra dehiscens.
Et coram hic domino reges sistentur ad unum
Reccidet e caelo ignisque et sulphuris amnis.
U tim latinskim stihovima, što su prevedeni s grčkog onako kako se moglo, u cijelosti se nisu mogli prevesti oni počeci u kojima u grčkome stoji slovo Y (ipsilon), jer se nisu mogle pronaći latinske riječi s istim slovom, a koje bi odgovarale smislu. To je slučaj u tri stiha, u petome, osamnaestome i devetnaestome. Tako, ako pročitamo slova kojima započinju stihovi (ne čitajući ona tri kako su napisana, nego zamijenivši ih slovom ipsilon kao da je ono napisano) pojavljuje se pet riječi: Isus Krist Božji Sin Spasitelj; nu samo čitajući to grčki, a ne latinski. Tu je dvadeset i sedam stihova, a taj broj iznosi tri na treću. Tri puta tri je devet; a ako se devet pomnoži sa tri, tako da broj raste od drugoga prema trećem stupnju, dobiva se dvadeset i sedam. Uz to, povežeš li prva slova tih pet grčkih riječi (koje su Ίησοῦς Χριστός, Θεοῦ Υἱός, Σωτήρ, što je latinski "Isus Krist Božji Sin Spasitelj"), bit će riječ ἰχθύς, to jest riba, koja otajstveno označuje Krista, zbog toga što je on uzmogao opstati živ - naime, bez grijeha - u ponoru naše smrtnosti kao u dubini voda.
2. Uz to, ova eritrejska Sibila ili, kako neki više vjeruju, kumejska, u cijeloj svojoj pjesmi (koje je naveden tek mali dio) ne donosi ništa što bi se ticalo štovanja lažnih ili načinjenih bogova; dapače, ona tako govori i protiv njih i protiv njihovih štovatelja, te je bjelodano valja ubrojiti među one koji pripadaju gradu Božjemu. Laktancije u svoje djelo unosi i neka proroštva Sibile o Kristu, iako ne kaže točno koje Sibile. Nu ono što je on zasebice izložio, odlučio sam kako treba iznijeti ujedno, kao da su jedno podulje proroštvo mnogi i kratki izrijeci koji bijaše naveo:
"Poslije će pasti u opake ruke nevjernika; i udarat će Bogu zaušnice prljavim rukama i pljuvat će ga otrovnom pljuvačkom nečistih usta; nu on će jednostavno podložiti udarcima svoja sveta leđa. i šutjet će primajući udarce šakama, kako ne bi tkogod prepoznao da je došao kao Riječ i odakle je došao; kako bi govorio onima iz pakla i bio okrunjen trnovom krunom. I dadoše mu žuč za jelo i ocat radi žeđi; postavit će mu takav stol negostoljubivosti. A ti sama, u ludilu svojem, nisi prepoznala svojega Boga, kad se rugao umovima smrtnika, nego si ga trnjem okrunila i primmiješala mu odvratne žuči. I razderat će se zastor hrama; i usred dana spusti će se mrkla noć na tri sata. I on će zaspavši smrću umrijeti na tri dana; a zatim će se prvi iz podzemlja vratiti na svijetlost, pokazujući onima koje je pozvao od mrtvih početak uskrsnuća."
Laktancije je ta Sibilina svjedočanstva navodio dio po dio na različitim mjestima svoje rasprave, kako mu se činilo da zahtijeva ono što je kanio dokazati. Ne umećući ništa svojega, potrudio sam se da sve te navode spojim u jednu cjelinu, označivši samo velikim slovima, s nadom kako ih prepisivači neće mimoići. Dakako, neki su pisali kako eritrejska Sibila nije živjela u Romulovo doba, nego za Trojanskoga rata.
Aurelije Avgustin: O državi Božjoj, knjiga XVIII.23
Sandro Botičeli, Aurelije Avgustin
Нема коментара:
Постави коментар