Svaka udubina, bilo kojeg kraja,
što je svojim likom ispunjavaju stvari,
brižno čuva noć dok dan gospodari,
kroz igru sunca i njegova sjaja.
Jer ako je katkad noć i protjerana,
to uvijek od nekih malih stvari biva,
od krijesnice čak il samog kresiva,
al nikad od sjaja ohologa dana.
Ono što se suncu od sebe otvara,
što kroz tisuć klica i biljaka vrije,
dolazi pod plug marljiva ratara.
Čovjek u sjeni svoje seme sije.
Dokle su noći od dana svetljije,
Koliko i čovek od sveg vredniji je.
Нема коментара:
Постави коментар