Kad pala je tamna noć,
počeše djevojke u snu svetkovati
Demetrinu noćnu svetkovinu.
Pjevahu pjesme pune miline
njoj i Nimfama,
što su im haljine modre
poput ljubičica.
Pjevaču, da me utješiš, uzmi liru
i o njoj mi pjevaj,
što na grudima nosi kitu ljubičica,
a dok korača, sve zanosi svojom ljepotom
pa ipak iz daljine zamišljam
da vidim tvoj lik[...]
Zimsko je doba[...]
i srce gorko plače[...]
[...]Ipak ćemo se sjetiti ljepota
što smo ih doživjeli u mladosti.
Proživjeli smo radosti mnoge
i vidjeli blistavi sjaj mladosti
[...]i[...]
[...]pjesme[...]
[...]i[...]
[...]kola...[...]
Slutnja o smrti
Slušaj, božanstvo ono što u Had odvodi žive
objavilo se meni čudnim znamenjem.
Pohodio me Hermo, glasnik nebeski,
koji sve one oslobađa od tuge
što više ne mogu da se suncu dive.
Rekoh, kad ga ugledah:
- Dobro mi došao, moćni bože,
jer ljubav puna žara
u mom srcu nemilostivo hara.
I patim. Trpim i stradam.
u meni bdije čežnja za smrću
i ja želim da vidim obale Aheronta,
gdje narošeno rosom
cvate lotosovo cvijeće....
Нема коментара:
Постави коментар