Večernjači

έσπερε, πάντα φέρων, ὄσα φαίνολισ ἐσκέδασ᾽ αγωσ,

φέρεισ οἴν, φέρεισ αἶγα, φέρεισ ἄπυ ματέρι παῖδα

Večernjačo, grabiš sve što je sjajna Zora probudila,

Odnosiš ovcu, nosiš i kozicu, majci dete u san zoveš.

Sapfa

boginja Eoja izliva krčage s rosom

Dijana

Ne svide se više svom dragom Dijana                   Non al suo amante piú Dïana piacque,

Kad je, sličnom zgodom, svu golu video                quando per tal ventura tutta ignuda

Davno, kako hladna voda je obliva,                      la vide in mezzo de le gelide acque,

Neg meni pastirka iz planinskih strana,                   ch'a me la pastorella alpestra et cruda

U času ljupki kad natapa veo                                 posta a bagnar un leggiadretto velo,

Što joj plavu kosu od vihora skriva;                       ch'a l'aura il vago et biondo capel chiuda,

I učini sad, kad nebo plamen plavi,                        tal che mi fece, or quand'egli arde 'l cielo,

Da ja sav drhtim od leda ljubavi.                            tutto tremar d'un amoroso gielo.

ovaj Petrarkin madrigal komponovan oko 1350. godine
 jedina je muzička postavka 

njegovih stihova, nastala za pesnikova života. 

Autor dela je majstor italijanskog 

Trećenta, Jakopo da Bolonja (sredina XIV veka).

O ružama svih muza

Umrećeš, mila, a na grobu tvom ništa neće sećati

potomke da živela si ti, jer nisi bliska pesničkoj

ruži pijerijskoj. Tako neprimetna, po hadskom 

domu ćeš ići, i mrak ćeš s mrtvima deliti mrki.

Sapfa

Κατθάνοισα δὲ κείσεαι πότα, κωὐ μναμοσύνα σέθεν

ἔσσετ᾽ οὔτε τότ᾽ οὔτ᾽ ύ᾽στερον. οὐ γὰρ πεδέχεισ βρόδοων

τῶν ἐκ Πιερίασ ἀλλ᾽ ἀφάνησ κἠν᾽ ᾽Αῖδα δόμοισ

φοιτάσεισ πεδ᾽ ἀμαύρων νέκυων ἐκπεποταμένα.

Ponedeljak, 24 mart

Nos joj je bio kao u vojvode od Velingtona & zubi poveći, konjski & oči hladne i upadljive. Kada smo ušli, sedela je smeštena u ugaonoj garnituri sa pletivom u ruci. Kragna joj je bila pričvršćena kopčom u obliku strele. I pre nego što je prošlo 5 minuta, rekla nam je da su dva njena sina poginula u ratu. Ovo je, pomislilo bi se, njena zasluga. Podučavala je kako se prave haljine. Sve u sobi je bilo bordo & sjajno. Dok sam sedela, pokušala sam da smislim nekoliko komplimenata. Ali oni su iščezli u ledenom moru između nas.
A onda nije ostalo ništa.
U vazduhu danas, čudesno osećanje mora. Podseća me na Uskrs. Svi se podvijaju nasuprot naletima vetra, uštinuti od hladnoće & ućutkani. Sva srž je uklonjena.
Ovo vetrovito ćoše. A Nesa je u Brajtonu & ja zamišljam kako bi to bilo da duše mogu da nam se uliju.
Oktavijina priča. Kad bih mogla nekako da je zaokružim? Mladi u Engleskoj 1900-te. 
Dva dugačka pisma od Šine & O. Ne mogu da se pozabavim njima, a ipak uživam što su tu. 
L. sređuje rododendrone.

She had a nose like the Duke of Wellington & great horse teeth & cold prominent eyes. When we came in she was sitting perched on a 3 cornered chair with knitting in her hands. An arrow fastened her collar. And before 5 minutes had passed she had told us that two of her sons had been killed in the war. This, one felt, was to her credit. She taught dressmaking. Everything in the room was red brown & glossy. Sitting there I tried to coin a few compliments. But they perished in the icy sea between us. And then there was nothing. 

A curious sea side feeling in the air today. It reminds me of lodgings on a parade at Easter. Everyone leaning against the wind, nipped & silenced. All pulp removed.

This windy corner. And Nessa is at Brighton, & I am imagining how it wd be if we could infuse souls. 

Octavia's story. Could I englobe it somehow? English youth in 1900. 

Two long letter from Sheena & O. I cant tackle them, yet enjoy having them.

L. is doing the rhododendrons.

Ovim redovima, poslednjim koje će napisati u svom životu, Virdžinija Vulf završava svoj dnevnik, 24 marta 1941. godine. Tog dana su joj javili da će njen roman Između činova biti objavljen tog proleća. Oprhvana napadima depresije i sumnje, rekla je da je delo previše trivijalno i neozbiljno i da treba dorade. Lenard, ozibljno uznemiren njenim psihološkim stanjem i očitim znacima nervnog sloma, je ubedio da poseti doktorku i prijateljicu Oktaviju Vilberfors u Brajtonu, 27. marta. 

Sledećeg jutra, 28. marta, Virdžinija je prebacila veliku kabanicu preko sebe, napunila džepove kamenjem i ušetala u nabujalu reku Uz, blizu njene kuće. Lenard je pronašao njen štap za šetnju na obali, blizu mostića. 

Telo joj je nađeno tri nedelje posle ovoga, a sahranjena je 21. aprila ispod drveta u dvorištu njihove kuće.

Nyx

Ogni van chiuso, ogni coperto loco,    

quantunche ogni materia circumscrive,

serba la notte, quando il giorno vive,

contro al solar suo luminoso gioco. 

Sve zatvoreno, sve odaje tajne

što god okruži tvar sa svake strane

čuva noć kada dan životom grane, 

od igre njegove sunčane, sjajne.

E s’ella è vinta pur da fiamma o foco,   

da lei dal sol son discacciate e prive    

con più vil cosa ancor sue specie dive,    

tal c’ogni verme assai ne rompe o poco.   

Porazi li je vatra, iskre vajne,

kako bi tek od sunca da se brane,

kada i bedni crvi načnu, rane

božanskog njenog lika crte bajne.

Quel che resta scoperto al sol, che ferve            

per mille vari semi e mille piante,                      

il fier bifolco con l’aratro assale;                          

Što se pred suncem razotkrije, pruži

tu će sijaset klica, bilja doći,

gde težak upre plugom, biće roda;

ma l’ombra sol a piantar l’uomo serve.                    

Dunche, le notti più ch’e’ dì son sante,                 

quanto l’uom più d’ogni altro frutto vale.                 

no za sađenje ljudi senka služi.

  Dakle, od dana svetije su noći

kol'ko i čovek od sveg inog ploda.