недеља, 13. април 2014.

Boetijeva Himna kosmičkoj ljubavi


Da u svetu vernost stalna        Quod mundus stabili fide
samo menja sloge vid,        concordes uariat uices,
da kroz borbu seme sveta         quod pugnantia semina
ipak čuva savez čvrst,         foedus perpetuum tenent,
da kočije zlatne Feb        quod Phoebus roseum diem
proveze kroz rumen dan,         curru prouehit aureo,
i Dijana, kad je Hesper        ut quas duxerit Hesperos
doprati, da bdi svu noć,         Phoebe noctibus imperet,
da požudno more brani         ut fluctus auidum mare
nasrt vala nesitih,         certo fine coherceat,
da žalima ne da zemlja         ne terris liceat uagis
da se otmu u more,         latos tendere terminos,
takav red svih stvari niže          hanc rerum seriem ligat  terras ac pelagus regens
ljubav - neba vladarka.        et caelo imperitans amor. 
Kada oni puste uzde          Hic si frena remiserit,
sve što živi u ljubavi         quicquid nunc amat inuicem
rat beskrajni zaposedne,          bellum continuo geret
i sve snage sjedinjene        et quam nunc socia fide
što pokreću točak sveta         pulchris motibus incitant
žure da ga slome sad.        certent soluere machinam.
Čvrstom vezom već združene         Hic sancto populos quoque
sve narode ona drži         iunctos foedere continet,
i zakletvu svetu braka         hic et coniugii sacrum
čedno veže u ljubavi,          castis nectit amoribus,
a uzvišen zakon njen        hic fidis etiam sua
traži ljubav međ druzima.         dictat iura sodalibus.
O, blaženi ljudski rode,         O felix hominum genus,
ako tvoje srce vodi         si uestros animos amor
ljubav, ko što nebom vlada.         quo caelum regitur regat!

Boetije, Uteha filozofije, knjiga II, metra 8



Нема коментара:

Постави коментар